Jedan od najvećih strahova koji nas sputava da koračamo napred kroz život je onaj koji sa javlja prilikom donošenja odluka. Zato ćemo se sada (posle priče o podršci prijatelja) pozabaviti odlučivanjem, tj. našim pogledom na rezultate odlučivanja.
Siguran sam da ti je poznata priča o Buridanovom magarcu – magarcu koji je stajao jednako daleko od dva identična plasta sena i koji je, ne mogavši da se odluči koji od njih želi, na kraju skapao od gladi!
„Glupi magarac“ – sigurno misliš… Nažalost, mnogo puta se i ljudi ponašaju kao magarci kada treba da donesu neku odluku.
Pretpostavimo da se nalaziš pred Tačkom Izbora. Ako si kao većina nas (ljudi), onda o odluci kojim putem da kreneš, možeš da razmišljaš ovako:

Teško ti je na srcu zbog odluke koju treba da doneseš. Osećaš se nekako ukočeno dok razmišljaš o posledicama koje se odnose „na život i smrt“. Stojiš na pragu odluke jadikujući i mučeći se: „Treba ili ne treba to da uradim? Šta ako krenem tim putem, a to-i-to se desi? Šta ako ne ispadne kako ja želim? Šta ako… donesem pogrešnu odluku?!“ Pogrešnu odluku! Pogrešnu!!! I sam prizvuk te reči može uneti užas u naša srca. Plašimo se da ćemo zbog pogrešne odluke izgubiti novac, prijatelje, ljubavnika, položaj u društvu, ili bilo šta drugo što bi nam „ispravna“ odluka mogla doneti.
Ti bespomoćno gledaš u nepoznato, pokušavaš da predvidiš budućnost i da upravljaš spoljašnjim silama… Bespomoćno jer pokušavaš nemoguće! Možda primećuješ da ti raste pritisak u takvim trenucima.
A onda pukneš i odlučuješ se za jednu od dve ponuđene opcije.
Nakon donete odluke, neprestano preispituješ situaciju, nadajući se da nisi pogrešio. Stalno se osvrćeš unazad i grdiš sebe rečima: „Da sam samo…“ Traćiš dragocenu energiju na kajanje i osećaš se jadno.
Osetićeš olakšanje ako je ishod onakav kakav želiš da bude. Ali, olakšanje je samo privremeno – dok ispuštaš uzdah olakšanja, već počinješ da brineš da se situacija ne preokrene, i da se na kraju ipak ne pokaže da je to ipak bila pogrešna odluka. Šta više, već strahuješ od sledeće odluke koju treba da doneseš jer treba ponovo da prođeš kroz tako mučan proces odlučivanja, a brige se samo gomilaju.
Ludnica! Nekoga hvata panika, neko diže ruke od svega… A neko pristupa odlučivanju sasvim drugačije!
Vratimo se nazad na Tačku Izbora. Sada situacija izgleda ovako:

Obrati pažnju na sliku – pred tobom su dve staze, ali ovog puta obe donose poželjne stvari! Jasno je da ćeš, koju god opciju da odabereš, iz odlučivanja izaći kao dobitnik. A šta su te poželjne stvari? To su prilike da iskusiš život na nov način, da učiš i napreduješ, da otkriješ ko si i šta želiš da budeš, i šta želiš da radiš u životu! Svaka staza je posuta mogućnostima – bez obzira na ishod.
Ako ti se sada javlja neverica – „Aha… Bez obzira na ishod?! Važi…“ – dozvoli da je raspršim jednim primerom.
Zamisli konkretnu situaciju da treba da doneseš odluku da li da ostaneš na svom sadašnjem poslu ili da prihvatiš novi koji ti je ponuđen. Ako dozvoliš Zvocalu da preuzime vođstvo, počinje ludilo: „Ako ostanem ovde, možda ću propustiti veoma dobru priliku da napredujem. Ali ako odem, možda neću biti u stanju da udovoljim zahtevima novog posla. Šta ako me otpuste sa novog posla pa ostanem bez ičega? Ovde mi se zbilja dopada. Na novom poslu ću imati više šansi da napredujem. Možda će me unaprediti, pa ću više zarađivati. Ali na novom poslu ne znam nikoga i ko zna kako će me primiti. Šta će biti sa mojom porodicom ako izgubim posao?! Šta ako upropastim ceo svoj život ako donesem pogrešnu odluku?!“
Ako, pak, iz tebe progovori moć, rećićeš: „Zar to nije fantastično? Ponuđen mi je novi posao. Ako ga prihvatim, imaću priliku da upoznam nove ljude, da naučim nove načine obavljanja poslova, da iskusim potpuno različitu radnu atmosferu i da proširim temelje svog iskustva. Ako se nešto dogodi i ne uspem, znam da ću se snaći. Uprkos tome što je na tržištu rada sada teška situacija, znam da ću naći drugi posao, ako to bude potrebno. Čak bi i to bilo jedno novo iskustvo, jer bi mi pružilo priliku da naučim kako se savladava izazov gubitka posla. Ako ostanem, imaću priliku da produbim kontakte sa sadašnjim kolegama. Zbilja se dobro osećam što mi je ponuđen drugi posao, pa ako ostanem, verovatno ću zatražiti da me unaprede. Ako mi iz nekih razloga to ne uspe ovde, biće drugih prilika. Sve je ovo avantura, bez obzira kojim putem da pođem.“
Još uvek misliš da „nije realno“ ponašati se ovako? Seti se šta sam napisao u tekstu „Moj svet kroz ružičaste naočare“: Zašto bi negativan način razmišljanja bio „realniji“?
U psihologiji se razlikuju dva tipa konflikata na ličnom planu: konflikt dvostrukog privlačenja i konflikt dvostrukog odbijanja. Konflikt dvostrukog privlačenja nas stavlja pred podjednako privlačne opcije i lako se rešava jer čim se jedna opcija izabere postaje izvor uživanja. Sa druge strane, konflikt dvostrukog odbijanja, ako dugo traje, dovodi do bekstva u bolest (nesanica, nervoza, depresija) jer biramo manje od dva zla!
Zašto onda ne bismo posmatrali dobre strane onoga što može da proizađe? Zašto ne bismo birali između lepih stvari koje nam se pružaju? Zašto bismo nastavili da osećamo bol, blokiranost i depresiju? Ne znam zašto, ali znam kako da donosimo dobitničke odluke!
Predlažem da preduzmeš sledećih pet koraka kada se nađeš pred značajnom odlukom:
1. Odmah se skoncentriši na dobitnički „model“.
Reci sebi: „Ne mogu da izgubim, bez obzira na ishod odluke koju donesem. Svet je mesto sa puno mogućnosti za učenje i napredovanje, koje mi pružaju obe staze.“ Odagnaj misli o tome šta sve možeš da izgubiš i dopusti da te ponesu misli o tome šta sve možeš da dobiješ. Koristi „program“ za optimistički stav iz članka o optimističnom razmišljanju.
2. Uradi domaći zadatak.
Treba što više da saznaš o alternativama koje se nalaze pred tobom. Najkorisnije je da razgovaraš sa svim ljudima koji su spremni da te slušaju i da ti daju odgovore. Ne plaši se da potražiš mišljenje profesionalaca iz oblasti koja se tiče odluke koju treba da doneseš. Neki će te možda odbiti, ali će većina biti srećna što može da ti pomogne (da ne kažem, biće polaskani).
Ne ustručavaj se da tražiš mišljenja i na drugim mestima. Razgovaraj sa ljudima za vreme večernjih proslava, kod frizera ili u kozmetičkom salonu, u čekaonicama kod lekara, ili bilo gde drugde. Sa osobama koje srećeš na neuobičajenim mestima možeš da ostvariš dragocene kontakte na načine koje ne možeš ni da zamisliš, a možeš i da stekneš uvid u nešto iz njihovog ličnog iskustva. Važno je samo da razgovaraš sa „pravim“ ljudima. Dopusti da ti dam svoju definiciju pravih ljudi: To su oni ljudi koji podržavaju tvoje učenje i napredovanje. Sa druge strane, ljudi koji neprestano osuđuju mogućnosti koje ti se ukazuju, su pogrešni ljudi! Njima možeš učtivo da se zahvališ.
Isto tako, nemoj da oklevaš da razgovaraš o svojim planovima zato što se plašiš da ćeš ličiti na „gubitnika“ ako se tvoji planovi ne ostvare. Svoju gordost ostavi na neko sigurno mesto – tamo gde je niko neće videti! Jer, ako ne istražuješ što je moguće potpunije, lišavaš se dragocenih izvora informacija koje ti mogu veoma mnogo pomoći. I upamti:
TI NISI GUBITNIK AKO U NEČEMU NE USPEŠ, TI SI DOBITNIK ZATO ŠTO POKUŠAVAŠ
Iznoseći svoje ideje u svet konstantno pričajući o njima, siguran sam da će se pojavi i poneki neverni Toma, ali razgovori ti neće doneti samo vredne informacije – oni pokazuju tvoju nameru da se nešto desi! A namera je moćno oruđe u stvaranju onoga što želiš.
3. Ustanovi svoje prioritete.
Za ovo će biti potrebno izvesno prodiranje u dubinu duše. Daj sebi vremena da stvarno razmisliš o tome šta želiš od života. Za većinu nas je veoma teško da to otkrijemo, pošto smo još od detinjstva uvežbavani da radimo ono što drugi ljudi očekuju od nas. Tradicionalno, životni uspeh se dovodi u vezu sa novcem, statusom i vidljivim znacima „uspeha“. Ja te molim da o svojim životnim ciljevima razmisliš u potpuno drugačijem svetlu – u svetlu stvari koje ti stvarno donose zadovoljstvo!
Pri tome je važno da upamtiš da se ciljevi neprestano menjaju dok ideš kroz život, i da treba stalno da ih preispituješ. Odluka koju danas donosiš možda ne bi bila ona koju bi doneo kroz/pre pet godina. Ako imaš poteškoća pri određivanju svojih globalnih ciljeva, nemoj zbog toga da brineš – to samo znači da ćeš morati još da eksperimentišeš sa različitim situacijama, sve dok ne otkriješ kako najbolje da razvrstaš svoje prioritete.
Ukratko – razmisli šta ti je sada u životu bitnije, a onda se upitaj koja je staza prikladnija tvojim sadašnjim globalnim ciljevima!
4. Veruj svojim instinktima.
Kada završiš svoj „domaći zadatak“, razgovaraš sa mnogo ljudi i dođeš do logičnog izbora, moguće je da ti instinkt kaže da napraviš drugačiji izbor. Instinkti su nesvesni signali koje čujemo u važnim situacijama. Oni svakako nastoje da nam skrenu pažnju na ono što je instinktivno dobro, ali mi možda u datoj situaciji želimo nešto da postignemo na drugačiji način. Ako nemaš loših iskustava sa donošenjem odluka na osnovu instinkta, ne plaši se da ih poslušaš! Zapamti – kada se dvoumiš, ne radiš to zato što su pred tobom ispravna i pogrešna odluka, već zato što su različite!
5. Razvedri se.
Živimo u svetu gde većina ljudi shvata sebe i svoje odluke veoma ozbiljno. Imam novosti za tebe: Ništa nije toliko važno! Zaista! Ako kao rezultat neke svoje odluke izgubiš nešto novca, nema problema – naučićeš da savladavaš problem gubitka novca. Ako izgubiš ljubavnika, nije problem – naći ćeš drugog. Ako odabereš da se razvedeš, nije problem – izučićeš samački život. Ako odabereš da stupiš u brak, nema problema – naučićeš novu vrstu deljenja. (Vodi računa samo da neko ne izgubi život!:-))
Počni da razmišljaš o sebi kao o doživotnom studentu na beskonačno velikom univerzitetu. Tvoj nastavni plan je tvoj sveukupni odnos prema svetu u kome živiš, od trenutka rođenja pa sve do smrti. Svako iskustvo je dragocena lekcija koju treba naučiti. Ako odabereš stazu A naučićeš jednu grupu lekcija. Ako odabereš stazu B, naučićeš neku drugu grupu lekcija. Neka staze budu samo različiti smerovi na fakultetu – samo su različiti profesori, različite knjige koje treba pročitati, različiti domaći zadaci, različiti ispiti koji se polažu. Stvarno nije bitno. Ako kreneš stazom A, okusićeš jagode. Ako kreneš stazom B, okusićeš borovnice. Ako ne voliš ni jagode ni borovnice, možeš naći stazu C. Smisao je jednostavno u tome da naučiš sve što možeš o sebi i o svetu koji te okružuje.
Ovo su bili koraci koje ti predlažem da preduzmeš svaki put kada se nađeš pred značajnom odlukom. Ali to nije sve! Postoje i koraci koje ti preporučujem da napraviš nakon donošenja odluke.
1. Dozvoli svojoj zamisli da bude elastična.
Svi mi zamišljamo sliku onoga što bismo želeli da se desi nakon donošenja odluke. Slika u našim mislima je kul jer služi prilikom donošenja odluke, i kao svetionik da bismo znali čemu da težimo nakon odlučivanja. Kao svetionik. S obzirom da ne možeš da upravljaš budućnošću, slika može da izazove razočaranje ako je se držiš kao pijan plota. A razočaranje može da učini da propustiš dobro koje može da proizađe iz bilo koje situacije u kojoj se nalaziš.
Ako dozvoliš svojoj zamisli da bude fleksibilna, povećaćeš verovatnoću da iskusiš i druge mogućnosti. A neočekivane mogućnosti mogu da stvore više vrednosti od tvoje originalne slike.
2. Prihvati potpunu odgovornost za donetu oduku.
Svi mi težimo da pronađemo nekoga koga ćemo okriviti kada stvari ne teku onako kako smo mi očekivali. Seti se šta smo rekli u tekstu o preuzimanju odgovornosti – kada prebacimo odgovornost na nekoga drugog, time i moć predajemo u njegove ruke; kada predamo moć drugome, mi više nismo u stanju da preduzimamo akcije; kada nismo u stanju da preduzmemo akciju, potpuno smo bespomoćni i ostajemo zaglibljeni.
Ako preuzmemo odgovornost, zadržavamo moć u svojim rukama i u stanju smo da preduzmemo korake da situaciju preokrenemo u svoju korist uočavajući prilike koje iz nje proizlaze.
(Naravno, važi i obrnuta priča – kada smo u stanju da vidimo priliku u bilo kojoj odluci, mnogo nam je lakše da prihvatimo odgovornost za donošenje odluka. Pa, optimistički stav neka bude tvoj stav.)
3. Nemoj da štitiš svoju odluku, već upravljaj njome.
Najvažnije je da se angažuješ oko svake odluke koju doneseš i da daš sve od sebe da se ona sprovede u delo. Ali ako ona ne funkcioniše, promeni je! Mnogi od nas su toliko zaneseni donošenjem „pravih“ odluka, da čak i kada shvatimo da nam se ne dopada put koji smo odabrali, naprežemo se svim silama da izdržimo na njemu (kako bi dokazali da smo bili u pravu). Po mom mišljenju to je najveća moguća ludost.
Kada se stvarno angažuješ da nešto sprovedeš u delo, i daš sve od sebe, pa onda zaključiš da to nije to, da nije za tebe – pređi na nešto drugo.
(Kada odlučiš da promeniš staze, verovatno ćeš naići na kritike svojih bližnjih. „Kako to misliš da promeniš karijeru?! Hoćeš da baciš pet godina rada i ulaganja?!“ Koristeći tehniku aktivnog slušanja i JA poruka, objasni da ništa od toga nije bačeno. Jedno vreme je to bila prava stvar za tebe. Mnogo se naučilo i mnogo dobilo kroz to iskustvo. Više ti se ne čini da je to prava stvar – vreme je za promenu.)
Pojaviće se mnogi unutrašnji indikatori koji će ti pomoći da zaključiš kada je vreme za korekcije. Dva najočiglednija će biti zbunjenost i nezadovoljstvo. Ironično je, ali se oni smatraju negativnim, umesto pozitivnim osećanjima – uznemirenost je delotvorna jer nam govori da smo na izvestan način izvan kursa koji želimo, te nas upućuje da pronađemo novi kurs.
Fizički bol je bez sumnje delotvoran indikator, čak i kada je veoma nepodnošljiv. To je očigledan simptom da sa tvojim telom nešto nije u redu. Bol u desnom delu trbuha može da ti spasi život, oglašavajući napad slepog creva. Ako tome ne pridaš značaj, možeš i da umreš. I mentalna bol je isto tako „blagoslov“, pošto ti ona govori da nešto nije u redu sa načinom na koji teče tvoj život. Sve su to znaci da nešto treba ispraviti – način na koji razmišljaš o svetu ili način na koji se ponašaš u svetu, ili oba! Bol jednostavno kaže: „Hej, to nije to!“
A tada ponovo možeš da preduzmeš korake za donošenje dobitničkih odluka…
Оставите одговор