Neravnoteža među ključnim životnim činiocima

Deveta dimenzija

Skoro sam gledao interesantnu emisiju posvećenu teorijama o nastanku Univerzuma. Većina nas je čula za teoriju Velikog praska, po kojoj je Univerzum nastao slično eksploziji bombe – iz jedne tačke, svuda naokolo, su počele da lete galaksije koje mi danas možemo da opazimo pomoću teleskopa. Ono što teorija Velikog praska do skora nije mogla da objasni, jeste zašto je gravitaciona sila mnogo slabija od, na primer, električne. Međutim, tu se uključila teorija Struna sa jednom zanimljivom pretpostavkom – gravitacija slabi zato što se prostire kroz deveto-dimenzionalan prostor, za razliku od električne koja se javlja u tri dimenzije! Otkud sada devet dimenzija kada mi vidimo samo tri, i zašto je to tako, ostavićemo fizičarima uiz budućnosti da pokažu, a mi ćemo da se vratimo na naše strahove (i nakon dobitničkih odluka) nastaviti dalje.

„Čemu cela ova priča o prostoru i silama?! “ – pitaš se.

Pa… prosto rečeno, proširivanjem svog životnog prostora na devet dimenzija, strahovi će se rasplinuti, i mi ćemo se manje brinuti. A kada kažem da ćemo proširiti svoj prostor na devet dimenzija, mislim na devet ključnih aspekata koji čine život. To su: ljubav, porodica, zdravlje, prijatelji, posao, doprinos društvu, hobi, lični razvoj i odmor.

Ljubav je osoba koju voliš, tvoj bračni drug, partner, muž/žena, supružnik ili druga osoba prema kojoj osećaš erotsku ljubav.
Porodicu čine tvoja deca, tvoji roditelji, babe i dede, unuke i unici, i sve ostale grane tvog porodičnog stabla. Naravno, u porodicu uvek možemo da svrstamo i osobe koje su u srodstvu sa našom ljubavlju.
Zdravlje obuhvata sve ono što činiš da ostaneš u mentalnoj i fizičkoj formi, bilo da je to aerobik, čitanje knjiga, rešavanje zagonetki, vožnja bicikla, šetnja, zdrava ishrana…
Prijatelji su… prijatelji! Osobe sa kojima se družiš u slobodno vreme, na poslu, u školi, sa kojima rado deliš svoje radosti, kojima se obraćaš za pomoć, sa kojima izlaziš, vežbaš, ćutiš…
Posao je posao, ili karijera, ili biznis… Jednostavno, ono što ti predstavlja izvor prihoda (između ostalog).
Doprinos društvu je veoma važan jer iz njega može doći mnogo samopoštovanja i zadovoljstva! Seti se šta smo rekli kada smo pričali o činjenicama o strahu – akcija je ta koja nam pruža samopouzdanje; sama svest da smo nešto učinili ili postigli, nam daje snagu za dalja dela. Sa druge strane, činjenica da možeš da utičeš na svet oko sebe, stavlja moć u tvoje ruke. Pri tome ne govorim o doprinosu u tako značajnim terminima kao što su bili doprinosi Gandija, Aleksandra Fleminga, ili Alberta Ajnštajna. Po mojoj definiciji doprinos društvu znači: početi tačno sa mesta gde se sada nalaziš, osvrnuti se oko sebe, videti šta bi trebalo da se učini, i učiniti to. To se može odnositi na tebe, tvoju porodicu, prijatelje, kućni savet, opštinu, državu, svet. Svako živo biće može značajno doprineti dobrobiti ove planete. Sama promena tvog stava može uticati na svet. Dakle, doprinos društvu su tvoje akcije koje čine svet boljim mestom za život.
Hobi. Bilo da gajiš ribice, heklaš, doteruješ auto ili skupljaš markice, siguran sam da uživaš dok se njime baviš.
Lični razvoj obuhvata sve što radiš za sebe, a što te čini „boljom“ osobom. Uključujući i čitanje tekstova iz serijala „Strah i JA“. 🙂
Odmor je onaj deo dana kada ne radiš ništa! Jednostavno, to je ono vreme koje provedeš dozvoljavajući svom telu i umu da se presaberu i odmore.

Sada ćemo da se pozabavimo tvojim prostorom, odnosno, da vidimo šta ispunjava tvoj život… Zato uzmi olovku u ruke i napiši koliki postotak svog života posvećuješ kojem životnom aspektu (ljubavi, porodici, zdravlju, prijateljima, poslu, doprinosu društvu, hobiju, ličnom razvoju i odmoru).

Ako te buni to što ti se neki aspekti života preklapaju, nemoj da lupaš glavu – okvirno saberi njihove doprinose i samo vodi računa da u ukupnom zbiru imaš 100%. Iiii… AKCIJA!

Ja sada, dok pišem ovaj članak, nemam nikakvu predstavu o tome raspodela tvog vremena – koliko i kako je ispunjen tvoj život. Ako svi aspekti odnose po cca 10%, super! Onda pročitaj ostatak teksta čisto informativno. A i slike su zaminljive, pa pogledaj i njih.

Ako si, pak, konstatovao da pred sobom imaš neravnomernu raspodelu – npr, posvećuješ više pažnje razvoju karijere, ili si zaljubljen do ušiju pa većinu odnosi tvoja ljubav, ili deci posvećuješ najviše pažnje, ili najviše radiš na ličnom razvoju… Onda pažljivo čitaj do kraja jer ću pisati o tome kako da uravnotežiš život. 🙂

Pitanje je ličnih afiniteta, kulture, vaspitanja… pa i igre slučaja, ali u većini slučajeva ljudi svoj život ispune sa jednim ili manjim brojem stvari – ili ih ponese zadovoljstvo (poštovanje, osećanje potrebnosti) koje dobijaju na poslu, pa polako iz svog života istisnu porodicu, prijatelje i sve ostalo; ili žele što više vremena da provode sa dragom osobom, pa se ređe viđaju sa prijateljima, ne posvećuju se karijeri, ličnom razvoju; ili…

A to, posle izvesnog vremena, za sobom povlači velike strahove – „Šta ako ostanem bez posla?! Više nikome neću trebati…“ „Šta ako mi propadne karijera u koju sam toliko ulagao?!“ „Šta ako me ostavi?!“ „Šta ću ja, ako on(a) umre?!“ „Šta ću da radim kada deca odu od kuće?! Ostaću sam(a)…“ „Šta ću… Život će mi propasti!“

Jednostavno, kada nam je posao sve u životu, i ostanemo bez njega (bilo da propadne zbog krize, bilo da odemo u penziju), onda smo ostali i bez života. Ako te ostavi ljubav tvog života, više ti ne treba ni život. Kada deca osnuju svoje porodice, tvoj život koji je bio njima posvećen, više nema smisla…

To možemo da ilustrujemo sledećim crtežom:

Neravnoteža među ključnim životnim činiocima
Neravnoteža među ključnim životnim činiocima

Na levoj slici je prikazan život ispunjen uglavnom poslom (primera radi). Na desnoj strani je prikazan život nakon odlaska u penziju. Šta vidimo? Nakon odlaska u penziju, u životu ostaje velika praznina koja čini da se osećamo beskorisno, nemoćno, depresivno… Ili traži od nas da je popunimo hranom, alkoholom, tableticama… 🙁

Sada zamisli da je tvoj život ovakav:

Ravnoteža među ključnim životnim činiocima
Ravnoteža među ključnim životnim činiocima

Šta će se desiti kada odeš u penziju? Hoće li ostati ista praznina u tvom životu? Neće! Ostaće taman toliko prostora da proširiš ostale svoje sfere interesovanja.

Isti primer možemo da primenimo i za ljubav. Hoćeš li se paralisati ako ostaneš bez voljene osobe? Nećeš! Druge, jednako važne sfere tvog života neće dozvoliti da padneš u depresiju i možda će otvoriti vrata za novu ljubav.

Da li će tvoj život imati smisla kada te deca „napuste“? Hoće! Posvetićeš se sebi, svojoj karijeri, hobiju, voljenoj osobi…

Drugim rečima, kada ti je život ispunjen mnoštvom stvari, gubitak jedne ga neće upropastiti! Sa ovim saznanjem, naši egzistencijali strahovi više nemaju šta da traže – kada ispuniš život, strahovi će se rasplinuti i ti ćeš se osećati još moćnije.

Sada, kada razumeš koncept „ispunjenog života“ i priznaješ njegovu važnost u slabljenju strahova u pogledu bračnih odnosa, posla, dece, itd, vreme je da preuzmeš korake koji će uneti promene u tvoj svakodnevni život. Vreme je za još jedan „zadatak“ – zadatak koji će ti pomoći da načiniš prve korake!

Za izvršavanje ovog zadatka će ti trebati jedna tegla i mnoštvo papirića. Tegla treba da bude prozirna, po mogućstvu što veća, sveska može da bude bilo kog formata koji tebi odgovara, a papirići što manji (ali funkcionalni) i u devet boja – za svaki aspekt tvog života po jedna boja. Nabavi ih, pa se posveti rešavanju zadatka.

Sam zadatak se sastoji iz dva dela – analize i sinteze. Preporučujem ti da svakom delu posvetiš barem nedelju dana rada, ali da prvo pročitaš šta oba dela od tebe očekuju da uradiš.

Prvi deo zadatka – Analiza.
Stavi teglu na neko vidno mesto. Odredi koja boja će odgovarati kojem aspektu tvog života (na primer, crvena – ljubav, porodica – plava, itd). Na kraju svakog dana, pred spavanje, uzmi papiriće i na njima zapiši konkretne akcije koje si preduzeo u okviru svakog aspekta svog života. Ako neka akcija pokriva više aspekata, napiši je više puta na odgovarajućim papirićima. Konkretne akcije su, na primer: pozvao sam Jelenu da se nađemo, išla sam na aerobik, kupio sam novu maketu aviona, napisala sam još dve klase za program koji pravim za tu-i-tu firmu, šetao sam se pored reke, pročitala sam 26 strana za ispit, upisao sam se u školu plesa, imala sam jako uspešan razgovor sa poslovnim partnerima iz Rusije, smislio sam kako da efikasnije obavljam svoj posao, kupila sam jako lepe cipelice, pola sata sam ležao i ništa nisam radio, očistila sam Sneškov kavez… Trudi se da ih raščlaniš na što sitnije a ipak celovite akcije – izbegavaj akciju tipa „bio sam na poslu“, već konkretno napiši šta si na poslu radio! Isto važi za sve aspekte.

Nakon najmanje sedam dana pogledaj kako izgleda tegla – bitno je da ovo radiš neki duži period jer su naši životi dinamični, i u određenim vremenskim intervalima posvećujemo više pažnje određenim životnim aspektima (na primer, kada smo na godišnjem odmoru, poslu ne posvećujemo puno pažnje, kada počne svetsko prvenstvo u fudbalu češće se viđamo sa prijateljima a ređe se bavimo našim zdravljem, itd). Ako su u tegli jednako zastupljeni papirići svih boja, možeš i dalje da nastaviš sa analizom jer to znači da su u tvom životu svi aspekti ravnopravno zastupljeni. (Nema potrebe da prebrojavaš papiriće – dovoljno je da odokativnom metodom proceniš kakva je raspodela.) Ako se, pak, neka boja izdvojila (po većoj ili manjoj zastupljenosti) vreme je za sintezu.

Drugi deo zadatka – Sinteza.
Isprazni teglu i proceni na kojim aspektima svog živora treba najviše da radiš. Tebi ostavljam da osmisliš na koji način i u kojoj meri ćeš uneti promene u svoj život, a ja ću ti dati samo sugestije.
Ako odabereš lični napredak, možeš sebe da vidiš kako uzimaš časove, odlaziš na vežbe, čitaš knjige, posećuješ predavanja… Zatvori oči i zamisli kako bi tada taj deo tvog života izgledao. Koje bi bile tvoje akcije? Kako bi se odnosio prema ljudima oko sebe? Kakav bi to bio osećaj? Ako se zamišljaš na vežbama, možeš videti sebe kako komuniciraš sa drugim studentima, radiš sve domaće zadatke, bez obzira da li se oni ocenjuju ili ne, radosno očekuješ sledeći čas i stvarno uživaš u svojoj odluci da budeš tamo.
Možeš zamisliti sebe kako pozivaš prijatelje na večeru, kako imate divan večernji izlazak, kako im pišeš pisma puna poštovanja, ili pišeš po njihovom zidu na Fejsbuku, ili im šalješ elektronske čestitke, ili im jednostavno telefoniraš i kažeš im da misliš na njih.
Zamisli svoj odmor u vidu čitanja časopisa, pecanja ili kupovine u omiljenom trgovinskom centru.
Vidi sebe kako stižeš na vreme na posao, kako mu se u potpunosti posvećuješ dok si u kancelariji ili na terenu, kako sarađuješ sa kolegama, kako hvališ tuđe napore, kako se zalažeš za promene u proizvodnom procesu…
I tako redom, vizuelizuj svaki aspekt svog života.

Kada dobiješ jasnu sliku, zapiši do najsitnijih detalja šta je tvoj um kreirao za tebe ili kreiraj mape uma! To će ti pomoći da svoju vizualizaciju pretočiš u stvarnost. Ponavljam: AKCIJA JE KLJUČ TVOG USPEHA!
Ti ćeš svoj život uskladiti sa slikom koja pokazuje život kakav želiš, i zato odvoj dovoljno vremena za sve ovo, primeni dobitnički „model“ i ne zaboravi da se opustiš i zabavljaš!
Istovremeno, počni ponovo da puniš svoju teglu – na taj način ćeš dobiti direktni pokazatelj da se tvoj život menja. Sa druge strane, svako veče ćeš moći da uporediš preduzete akcije sa onima koje si zabeležio, pa u skladu sa time da doradiš svoju vizuelizaciju ili, jednostavno, da uživaš u svom napretku.


Објављено

у

од

Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *