Ljubomora

0
107

LJUBOMORA

Vi volite neku osobu – makar mislite da volite tu osobu… Ako stvarno volite onda je nemoguće da ste ljubomorni. Ako otkrijete da ta osoba voli nekog drugoga, vi ćete biti sretni: vi volite tu osobu, a ona je sretna sa nekim drugim; sve što vi želite je da je učinite sretnom. Vi se nećete osjećati ljubomornim; naprotiv, vi ćete osjetiti zahvalnost prema osobi koja je vašu ljubav učinila sretnom. Vi ćete osjetiti veliko prijateljstvo. Ali to je u vezi istinske ljubavi, koja je zaista rijetka prilika. To što postoji u ime ljubavi je samo ideja.

Ako „volite“ znači da posjedujete tu osobu. Kada vi „volite“ neku osobu znači da ona ne može voljeti nikog drugog. Ako voli nekog drugog, ona vas vrijeđa; ona dokazuje da ste manje vrijedni, da postoje bolji ljudi, ljudi koji se mogu više voljeti od vas. To vrijeđa vaš ego, to povrijeđuje vašu posjedovnost, to vrijeđa vašu monopolističku ideju. A to je u suštini i kukavičluk jer vi ne pokušavate na neposredan način da se suočite sa činjenicom o vašoj ljubavi. Tu nije pitanje da li vaša ljubav voli nekog drugog; pitanje je da li vi volite tu osobu? A vi nijeste dovoljno hrabri da se suočite sa tim pitanjem. To je pravo pitanje koje se treba postaviti.

Love, Heart, Freedom, Romantic Valentine'S DayAko volim tu osobu, ništa mi drugo nije važno. Ljubav dopušta slobodu. Ljubav dopušta da ona radi što god osjeća da treba da radi. Sve što osjeća da joj može donijeti blaženstvo, to je njen izbor.

Ako volite neku osobu, onda se ne miješate u njenu privatnost. Ostavljate privatnost te osobe netaknutu. Vi ne pokušavate da se ogriješite o njeno unutrašnje biće. Vi ne želite da vam ona govori gdje je bila, zašto je došla kasno. To uopšte nije u redu. To je njen život: gdje je išla, da li je došla kasno ili ne,… Vi volite tu osobu onakvu kakva je – a ona je takva. I nikada ne pokušavajte da se miješate u njenu privatnost. Vi ne otvarate njena pisma; ne gledate u njen novčanik, u njen dnevnik i bilješke sa telefonskim brojevima. Vi ne pokušavate da otkrijete neki znak. Sve je to ružno.

Vi treba da se suočite sa sobom. Ako se ne suočite sa time, vi ste kukavica. A ako to sakrijete, vi stvarate toliko gnjeva zbog ljubomore da sasvim zaboravljate da je to samo vaš kukavičluk. To što je bilo potrebno je da sasvim raščistite da li je to bila samo zamisao da volite tu osobu ili je to zaista stvarnost. Stvarnost nema probleme; samo zamisao donosi nevolje jer je ona površna. Ispod toga ima previše smeća tako da vam ta zamišljanja ne mogu pomoći. Čak i neka mala stvar može pokrenuti nevolje.

Ja ne mogu zamisliti da se dvije osobe mogu posvađati zbog bilo čega ako se zaista vole, da mogu pokušati da nametnu bilo što jedno drugome, da mogu pokušati da sputavaju drugu osobu u bilo kom činu.

Osnovni zahtjev ljubavi je: „Ja prihvatam osobu takvu kakva je.“ Ljubav nikada ne pokušava da mijenja drugu osobu na osnovu vlastite zamisli one druge osobe. Ne pokušavajte da skraćujete osobu tu i tamo i da je stvarate po vlastitoj mjeri – što se čini svugdje u svijetu. Ljudi koji misle da su u ljubavi – oni neprestano zlostavljaju jedno drugo, pokušavajući da stvore sliku koju oni žele. Oni žele drugu osobu samo kao marionetu – a konci treba da budu u njihovim rukama. Isto to čini i druga osoba: i ona želi da vi budete marioneta a da konci budu u njenim rukama. Tako se stvaraju neprekidni sukobi, patnja i bol.

Čovjek počinje da osjeća veliko pitanje: zašto su pjesnici napisali toliko mnogo divnih stvari o ljubavi? Izgleda da im se ništa nije dogodilo! To je samo u poeziji. Stvarna činjenica je da većina pjesnika nikada nije voljela. Oni su u ljubavi sa idejom ljubavi, zato i stvaraju predivne pjesme, predivne romane. Ili su možda voljeli, ali su u tome bili veoma neuspješni tako da su u svojoj poeziji stvarali ideale kako bi utješili sebe. Na primjer, Lav Tolstoj je tokom čitavog života bio zlostavljan od svoje supruge. Posljednjeg dana njegovog života, ona ga je toliko mučila da je on morao noću da napusti dom i da ode na željezničku stanicu, gdje je na klupi umro. On je bio grof, imao je ogromno imanje i zemlju i sve što mu je bilo potrebno – ali je živio kao siromah. Supuga je sa svime upravljala.

Ona mu nije dopuštala čak ni da ima prijatelje. Ona je bila toliko ljubomorna da mu nije dopuštala da u njenom prisustvu čita ili da piše. On je morao da piše vani u vrtu ili u polju; sva njegova djela je napisao van kuće. Njena ljubomora je bila takva da: „Kada sam ja prisutna, ti se više zanimaš za roman. To me vrijeđa!“ A taj čovjek je napisao tako divne knjige i tako divne stvari o ljubavi da, ukoliko ne biste znali ništa o njegovom životu, ne biste mogli povjerovati kako je to moguće. To je bila nadoknada. U svom životu mu je toga nedostajalo; on je to stavljao u svoje romane: on je u svojim romanima maštao o životu kakav bi želio da živi samo da bi zaboravio na svoj život, ružan život.

Tako pjesnici nikada nijesu voljeli i spoznali ljubav, nikada nijesu upoznali agoniju toga; ili, ako su voljeli, oni su upoznali agoniju ali su željeli da upoznaju ekstazu. Zato ćete u njihovoj poeziji naći ekstazu ljubavi. Ali istina je u tome da je čitav svijet nepotrebno zlostavljan.

Da, to je kukavičluk koji vas drži pod torturom. Samo se suočite sa tom činjenicom, da li vi zaista volite tu osobu ili ne. Ako volite, onda nema potrebe za uslovljavanjem. Ako ne volite, ko ste vi da postavljate uslove? Oba načina su jasna. Ako volite, onda nema uslovljavanja: vi je volite onakvu kakva jeste. A ako ne volite, ni tada nema problema: ona je za vas niko; nema potrebe da postavljate uslove. Ona može raditi što god želi. Ali čovjek treba da se veoma iskreno i pošteno suoči sa svojim osjećanjima. A to neposredno suočavanje sa vašim osjećanjima vam odmah ukazuje vaš put.

Život nije težak – mi ga takvog činimo jer smo kukavice: mi ne vidimo stvari za koje znamo da postoje. Uvijek je lako da se suočimo sa stvarnošću. To vas čini bezazlenim; i nepotrebne složenosti se ne ukazuju. Inače, čovjek živi u mašti da voli, da može umrijeti za drugu osobu. Vi ne možete ni vidjeti da je neko sretan sa nekim čak ni na minut – a vi mislite da možete umrijeti za drugu osobu!

Samo pokušajte da uvidite što zaista ima u vama prema drugoj osobi – i ljubomora će nestati. U većeni slučajeva, sa ljubomorom će nestati i vaša ljubav. Ali to je dobro, jer što ima u ljubavi koja je puna ljubomore, koja nije ljubav? Ako ljubomora iščezne, a ljubav i dalje ostane, vi tada u vašem životu posjedujete nešto čvrsto što vrijedi imati.

 

Osho

Light on the Path

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro

Previous articleSloboda bez ljubavi i ljubav bez slobode
Next articlePutovanja vas neće učiniti srećnijim
"Moja poruka nije doktrina, nije filozofija. Moja poruka je svojevrsna alhemija, nauka preobražaja, zato samo oni koji su voljni da umru onakvi kakvi su sad, i da se ponovo rode u nečemu novom koje nijesu ni mogli pojmiti, trenutak je upravo sada... samo oni hrabri ljudi će biti spremni da slušaju jer je takvo slušanje riskantno. Slušajući, vi preduzimate prvi korak ka vlastitom preporođenju. Zato to nije neka filozofija od koje možete načiniti ogrtač i hvaliti se okolo sa tim. To nije neka doktrina u kojoj ćete naći zaključke za vaša uznemirujuća pitanja. Ne, moja poruka nije verbalna komunikacija. Ona je daleko riskantnija. To nije ništa drugo do umiranje i preporađanje."

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here