Skakač u dalj uzima zalet kako bi skočio što dalje, zar ne? Kada (si đubre pa) baciš smeće kroz prozor kola u pokretu, ono ne padne odmah dole nego se, u zavisnosti od brzine kola, kotrlja po putu ili odleti u stranu. I to je logično, zar ne?
E, svetlost se ne ponaša logično! Svetlost bi skočila u dalj uvek jednako daleko – trčala ili skakala iz mesta. A ako bi je bacio kroz prozor iz kola u pokretu, ona bi pala na pod kao da si je iz mesta pustio da padne. To nije logično, ali eksperimenti su pokazali da se ona zaista tako ponaša…
A ako se nešto toliko važno za život ponaša sasvim „nelogično“, zašto bi Bog morao da bude logičan?
Da li se iz strašnih, uzročno-posledičnih priča (npr. „Ona je kao partizanka kopala oči ikonama pa je sada slepa…“) može zaključiti da Bog postoji? Da li se matematički može dokazati da Bog postoji ( kao što je to Dekart pokušao)?
Оставите одговор