Losova poruka

49

ID-10072633.jpg

Nisi sam…

Jedne noći, u kolovozu 1991. Godine, visoko u Olimpijskim planinama u državi Washington, penjao sam se naizgled beskonačno dugim, strmim stazama u pokušaju da se vratim do svojeg automobila koji sam parkirao na početku staze. Otišao sam predaleko kako bih došao do jednog jezera u planinama, a sada sam se vraćao i hodao nekoliko kilometara po strmom terenu, bez hrane i vode.
Bio sam tjelesno iscrpljen kao nikada prije u životu. Svaki korak je zahtijevao od mene ogroman trud. Obasjavala me slaba mjesečina, a ja sam se molio za snagu i energiju koji bi omogućili da nastavim mučan uspon na vrh grebena. Osjećao sam se gotovo posve istrošenim pa sam pomislio kako ću morati prenoćiti na hladnim stijenama.

Tada sam pokraj sebe osjetio prisutnost nekog bića. Pogledao sam udesno i na udaljenosti od samo četiri ili pet metara ugledao veličanstvenog losa koji je polagano hodao pokraj mene. Budući sam bio u pomalo nestvarnom stanju uma od iscrpljenosti i usamljenosti u planini, to me nekako nije iznenadilo. Nekoliko minuta smo tako hodali jedan blizu drugoga, a prisutnost takve moćne životnje koja je hodala u mojoj blizini, dala mi je neku novu snagu. Dok smo tako hodali, u mislima sam mu zahvaljivao što se brine za mene i pomaže mi. Osjetio sam veliku povezanost između nas, onu koja nadilazi uobičajenu definiciju toga pojma. Osjetio sam da je naša povezanost neosporna i da mi se energija povećava te sam uskoro hodao brže i s više samopouzdanja.
Ubrzo je i los počeo hodati brže, a zatim mi je prešao preko puta i nestao u noći. Uskoro sam stigao na vrh grebena te sam se spustio do parkirališta i svog automobila.
Iako iznimno gladan i žedan, neko sam vrijeme samo stajao i u tišini zahvalio losu i dobroćudnom misteriju ovog svemira. Srce mi je bilo ispunjeno zahvalnošću…
Los me naučio da svaki dan odvojim malo vremena za pokazivanje zahvalnosti, za osjećanje svoje veze s velikim misterijem postojanja i da stupim u vezu s unutrašnjim izvorima radosti i mira.
Najmoćniji lijekovi protiv okrutnosti, zlostavljanja i ravnodušnosti nisu srdžba i tuga, već ljubav, mir, radost i oduševljenje tim dragocjenim darom koji se zove život.

Odlomak iz knjige Willa Tuttlea ‘Hrana za mir’

Image courtesy of Hal Brindley at FreeDigitalPhotos.net

Foto&Video&Tekst preuzeti sa portala Praktičan život
Izvor: Praktičan život

PODELI

POSTAVI ODGOVOR