Bijes, ljutnja… potiskivanje

31

Le-couple_resize_diapo_w.jpg

Potiskivanje i prikrivanje rađaju samo još veću agresiju…

Psihoterapeuti svjedoče o sve većem broju osoba koje se tuže na vlastito neprihvatljivo ponašanje. Najčešće se radi o izljevimja bijesa i ljutnje, neprimjerenim rekacijama koje osobe ne mogu kontrolirati.

Agresija (koja se definira kao fizički i/ili verbalni oblik ponašanja kojim se želi povrijediti osobu ili objekt) najčešće dolazi do izražaja u obitelji – između supružnika te roditelja i djece i na radnom mjestu.

Ekonomska klima, sve duže radno vrijeme, smanjivanje plaća, otkazi, nesigurnost, dodatni pritisci na zaposlene i na vlasnike tvrtki, neizvjesnost dobrim su dijelom odgovorni za to.

Nezadovoljstvo se neće kod svakoga manifestirati jednako. Netko će se povući, netko drugi naljutiti, povisiti glas, netko će vrijeđati, optuživati, psovati (verbalna agresija), a netko će posegnuti i za fizičkim razrješavanjem konflikta.

Razmjeri verbalnih konflikata mogu biti veliki i ne treba ih podcjenjivati (često to činimo u odnosu na fizičke konflikte).

Veliki je broj tzv. pasivno-agresivnih osoba koje neće pred drugima direktno i otvoreno pokazivati svoje emocije, potisnut će ih u sebe i izraziti na neki, naoko, neagresivan način. Osobe koje tako postupaju ne razrješuju konflikt i svoju frustraciju, gomilaju ih u sebi i samo je pitanje trenutka kada će se i na koji način manifestirati.

Agresivne osobe emocionalno su osjetljive pa im treba vrlo malo da se razljute i planu, čak i kada su u pitanju naoko nevažne stvari.

Agresivno ponašanje prema drugima nije prihvatljiv obrazac ponašanja. Srozava i kvalitetu odnosa sa drugim ljudima.

Ljutnja nije isto što i agresija

Ljutnja je normalan i neizbježan dio našeg emocionalnog svijeta i sama po sebi nije negativna. To je snažna reakcija na stvarnu ili zamišljenu frustraciju i može djelovati na način da nas pokrene i promijeni. Problem nastaje onda kada ljutnju izražavamo na pogrešan način. A agresivnost prema osobama to svakako jest.

Želimo li ubažiti agresivne reakcije, potiskivanje ili ignoriranje nije rješenje. ,

Moramo naučiti svoje osjećaje izražavati i iskazivati na prihvatljiv način. O osjećajima treba otvoreno razgovarati. To nam obično teško pada (posebno muškarcima). Otvoreno treba reći što nas ljuti i zašto. Ponekad i samo verbalno izražavanje problema donese olakšanje.

Prvi korak ka rješenju svakog (pa i ovog) problema jest osvijestiti njegovo postojanje.
Drugi korak je osvijestiti postrebu da se problem riješi.

Premda kod nas još uvijek nad psiholozima, psihoterapeutima i sl. profilu stručnjaka visi stigma kako njihovu pomoć traže neki drugi – neuračunjljivi, psihički bolesni, da ne upotrijebimo i često korištene pogrdne izraze, najbolje je potražiti stručnu pomoć.
Svatko od nas u sebi nosi jedan veliki emocionalni svijet, svoje nasljeđe – genetsko i društveno. Svaka naša reakcija odraz je nečega u nama, a mi sami sebi smo najčešće velika nepoznanica i, ne manje važno, prema sebi samima teško možemo biti objektivni.

Foto&Video&Tekst preuzeti sa portala Praktičan život
Izvor: Praktičan život

POSTAVI ODGOVOR