Planeta kao oaza

20

Vikend sam proveo na moru. Probuđen pred svitanje izvanrednim snom odlučio sam izaći van i na plaži dočekati jutro.

Otišao sam na sami kraj plaže, teže pristupačni dio. Između mnogih stijena male pješčane uvale, prostora ima tek za jednog čovjeka. Ležim u pijesku poput malog dijeteta i pun ushita primjećujem gomilu raznovrsnih školjki. U tišini, pod bistrim, prvim zracima jutra sakupljam školjke za voljenu osobu.

Stones, Beach Sand, Sea Shells, Zen, BalanceMeditativna, ljubavna radost u meni. Uskoro primjećujem da mi je šaka skoro puna, a nailazim na sve zanimljivije školjke kako dalje odmičem. Tamo gdje je veoma nepristupačno, nailazim na najatraktivnije! Shvatam kako želim uzeti samo one meni najljepše, neobične. Postajem jako probirljiv. Pravim poređenje sa životom. Ono što je blizu, svima poznato, nije mi naročito vrijedno. Tamo gdje je ne poznato, trenutno ne pristupačno, nailazim na obilje atraktivnosti! Dok imam vremena i prostora otvoren sam za sve i svakoga. Što je vremena i prostora manje, sve sam probirljiviji, želim samo najbolje.

Nisam primjetio da je sunce već uveliko izašlo i obasjava uvalu. Prvi, jutarnji kupači se pojavljuju. Primjećujem ih u daljini. Glasni su. Remete spokoj prirode i jutra. Imam potrebu udaljiti se, otići dublje u prirodu, baš poput životinja što jutrom izlaze dok još nema ljudi, a potom se povlače. Sada ih razumijem… Odlučujem se vratiti. Na povratku susrećem mladi par koji se uputio baš tamo gdje sam maloprije bio. Pozdravljamo se i ako se nikada ranije nismo vidjeli. Po prirodi/u prirodu smo svi rod/znanci.

Što dublje ulazim na plažu primjećujem sve više otpadaka, tragova ljudskog nemara. Žalim što nemam brojnije, srodnije društvo. Uživam u prirodi oko sebe, a naročito onoj u sebi! Planeta može biti lijepa oaza. Majka priroda je simbol ’’ženskog’’ aspekta u nama. Ne poštovanje prirode je moguće tamo, gdje ljudi ne poštuju svoju sopstvenu „žensku“/mudru/intuitivnu stranu. Ne poštovanje i ne usklađenost sa tijelom odražava se na način ophođenja sa prirodnim okruženjem. Volimo li svoje tijelo i vjerujemo li njegovim signalima pa prestanemo da ga zagađujemo i maltretiramo, prestaćemo da se rđavo ponašamo prema prirodi.

Preobražaj započinje unutar osobe, a onda se širi na svijet. Koliko postajemo više prirodni/spontani, usklađeni, kreativni, to više životne energije može teći kroz nas i uticati na promjene u nama, drugima i svemu oko nas. Tako možemo imati sve brojnije i srodnije društvo, a svijet nam postajati sve bolje i ljepše mjesto za takav život.

 

Autori: Nebojša Vučković, Petar Perović                                                                         

 

 

PODELI
Autori su prijatelji koji su skupa napisali knjigu. Za pisanje je trebalo sedam godina, a za njeno nastajanje cio zivot. Već deset godina vodimo radionice samorazvoja u CG gradovima.

POSTAVI ODGOVOR