Od prosjaka do kralja

57

thumb.ashx (491×250)

Od prosjaka do kralja

Veoma prometna ulica. Neradni je dan. Mnogo ljudi prolazi do obližnje tržnice. U neposrednoj blizini je trgovina. Ispred, prosjakinja sjedi na kartonu. Podvijenih nogu, u haljini jakih boja, neuredna i naborana, drži praznu posudu u krilu. Takođe i od sunca izblijedjelu, jeftino odštampanu fotografiju ikone Bogorodice. Namučeno lice. Čini se da ga dodatno mršti kako bi zazvala sosjećanje prolaznika. U trgovini je, a posebno u redu kod kase, velika gužva i nestrpljenje. Niko tu ne pokazuje znake zadovoljstva, sreće, radosti i ljubavi. Izlaze sa manje ili više punim kesama. Stavljaju ih u automobile ili ih nose u rukama. Prosjakinja čeka. Tu je i zelena, drvena ulična klupa. Na njoj sjede dva prijatelja. Djeluju spokojno. Uredni su, izgledaju zadovoljno. Prave kičme, bistrim pogledom posmatraju scene pred sobom. Neko vrijeme ćute. Onda jedan od njih započinje razgovor.

A:’’Primjećuješ li ogromnu sličnost među ljudima oko nas? Svima manje ili više nedostaje vedrine. Kako prosjakinji ispred tako i ljudima unutar trgovine. Ne obaziru se jedni na druge. Kada tako postupamo? Samo kada nemamo ni minimalan osjećaj jedinstva sa drugima, kada se osjećamo izdvojeno.’’

B:’’Svi ovi ljudi koje posmatramo pružaju ruke i upiru pogled isklučivo u smjeru van sebe. I to je ono što ih određuje kao prosjake. Zato su u neprestanom strahu, u potrazi za sigurnošću koju ne nalaze. Zato se bore i takmiče. Zato se upoređuju i bivaju poraženi.’’

A: ’’Kažeš da treba samo da preusmjere pažnju sa vanjskog svijeta prema svojoj nutrini?’’

B: ’’To je ključni uslov za preobražaj prosjaka u kralja. Nisu prosjaci samo ljudi poput ove starice ispred nas. Mnogo veći prosjaci od nje su oni kojima nikada nije dosta zemlje i kuća, mašina i podređenih, novca i moći, časti i ugleda. Prosjakinja će se zadovoljiti i najmanjim što će joj utoliti glad i ne mnogo više od toga. Ona neće izazvati nikakav rat, niti krizu. Ona ne gaji nikakve osvajačke snove. Nastoji da preživi.’’

A: ’’Podsjećaš me da se sjetim izreke nekoga iz davnine: ’’Božanski je ništa ne trebati. Najmanje trebati je najbliže tome.’’ ’’Hoćeš li za ovu projakinju reći da živi gotovo božanski?!’’

B: ’’Naravno da neću, to bi bilo posve krivo razumjevanje izreke. Božanski je izraz koji označava potpunu slobodu, neograničenu kreativnost, neprestano stanje ljubavi i blaženstva… To božansko ne stanuje van čovjeka. To je srž njegove istinske prirode. Kada se tako blago ’’pronađe’’ u sebi, čovjek se pomjerio iz stanja prosjačenja u kraljevanje. Od onoga ko prosi milostinju, kako za hljeb tako i za voljenje, postaje onaj ko jedva čeka da daruje druge svojim iscjeljujućim sprisustvom, dobrotom, spremnošću da pouči, da stvara ljepotu, da ohrabruje i pomaže.’’

A: ’’Da li to znači, da svi ovi ljudi čekaju da se probude iz svog prosjačkog sna kako bi shvatili da su baštinici nemjerljivog bogatstva?’’

B: ’’Moglo bi se reći i tako.’’

A: ’’Da im sada kažeš isto što i meni, što bi se desilo?’’

B: ’’Većina bi odbila da čuje, neki bi pomislili da ih se vrijeđa, a možda i napali govornika ka o opasnu i uznemirujuću osobu. Neki bi se rugali, a možda tek rijetki se zaustavili i pitali kako da započnu to svoje unutrašnje putovanje’’

A: ’’Koji su ljudi zainteresovani za to i takvo putovanje tokom kojega se događaju preobrazbe prosjaka u kralja?’’

B: ’’To su ljudi koji trpe patnju, slabost ili nesreću, ali  i ljudi kojima su nazreli svitanje mudrosti u sebi, koji imaju povjerenja u sebe nepoznatog.’’

A: ’’Što kažeš na to da priđemo prosjakinji? Umjesto da joj damo što očekuje od nas, da joj ponudimo da posegne za kraljevskom sobom?’’

B: ’’Ne bi išlo. Ima ona vremena za to putovanje, ali ne i druge preduslove. Ugrožen čovjek, gladan, iznemogao, nedovoljno zadovoljenih potreba nije valjan kandidat za unutrašnje putovanje.’’

A: ’’Ako bi pitao bilo koga koliko je to dovoljno, bilo bi zabavno čuti.’’

B: ’’Ne sumnjam. Njihovi odgovori bi dolazili iz kreativne nemoći i neznanja. Njihove procjene dolaze iz ega i zato promašuju. Sve što čine iz ega uvećava zbrku i nerazumjevanje. Ego je prosjak u ljudima. Njihova priroda je kralj. Hajde da se prošetamo među ovim kraljevima koji ne znaju da to jesu. Istinski kraljevi ne nose terete ni zalihe, ne gomilaju bilo što, ni o čemu ne vode evidenciju, ni nad čim ne stražare. Svi su im rod, svemu su rod. Gdje god da su, doma su. Svakog trenutka kreiraju svoju stvarnost namjeravanjem u predanosti cjelini. Poželimo im da vode brigu o sebi.’’ Sretno!

Petar Perović, Nebojša Vučković (NVO ’’Zlatni Čovjek’’)

PODELI
Autori su prijatelji koji su skupa napisali knjigu. Za pisanje je trebalo sedam godina, a za njeno nastajanje cio zivot. Već deset godina vodimo radionice samorazvoja u CG gradovima.

POSTAVI ODGOVOR