Neka život uživa u Tebi! iliti „Kako usporiti vreme?“

3

Kad je nekome rođendan, volim ovakvu čestitku da pošaljem: ’’Neka život uživa u Tebi!’’. Da li nekada pomislite kako biste voljeli da ste mlađi/stariji? Ako želite da ste stariji, čemu se to nadate, kakvom idealu stremite i da li je taj ideal baš vaš ili su vam ga drugi ’’predložili’’? Ako želite da ste mlađi, što vam to nedostaje, što ste to propustili u životu ili još uvjek propuštate?

Svako vrijeme je pravo za nešto i ne očekujte neko drugo, jer ćete vjerovatno i to drugo propustiti. Sadašnji tren je nabijen potencijalom, ima sve za svakoga. No pitanje je da li želite baš sada ono što vam pripada ili ste ljubitelj tako uobičajenog odlaganja, prenemaganja, glumatanja, vještih izgovora…  Ko živi u sadašnjem trenu, nema nikakvu potrebu za onim što je prošlo, niti onim što će tek doći!

Kad vrijeme stane

Kako usporiti ili zaustaviti vrijeme? Kako vam protiče vrijeme kad ste sretni? Da li se i koliko duboko relaksirate? Oni koji imaju iskustva ulaska u stanja povišene svjesnosti putem primjene ma koje tehnike relaksa, znaju da im na primjer desetak minuta prođe kao tren. Ako se tjelesno opustite i mentalno utišate opazićete drugačiji protok vremena. Zapravo vrijeme će proticati jednako, ali vaš opažaj protoka vremena će biti posve drugačiji i vi ćete bukvalno sporije stariti. Moguće je i obrnuti proces starenja, ali o tome tek kad postanemo dovoljno sretni, ne prije!

Prisjećam se kako sam kao desetogodišnjak, one duplo starije na igralištu doživljavao kao odrasle i zrele džinove. Kada sam stigao u njihove godine, saznao sam da oni nisu bili ništa zreliji od mene. Sada, sa trideset i tri, i dalje se osjećam veoma mlado. Mada, prije koji dan, u ulazu jedne zgrade dok sam čekao lift, djeca su mi se obratila sa ’’Dobar dan’’! Bio sam blago začuđen… očekivao sam makar ’’Ćao!’’

Ali ne brinem! Moje tijelo izgleda bolje nego ikada. Imam idealnu kilažu i nemam slojeviti stomak, zdravo se hranim, redovno rekreiram, pun sam snage, plešem i pjevam više i ljepše nego ikada… Mnogi me prepoznaju po osmjehu i stalnoj tihoj radosti i da vam se povjerim, zaista imam problema sa vremenom, ali druge vrste. Često moram da promislim koja je godina, mjesec i dan. Divan osjećaj! Pamtim da mi je duplo stariji, a jednako vitalan prijatelj rekao, kako se sjeća mojih godina i kako mu je vrijeme sve brže proticalo što je postajao stariji. Dakle, ’’sjutra’’ će ’’doći’’ i moja sedma decenija. Ne brinem, jer što sam stariji sve se bolje zabavljam, sve raskošnije živim! A vi? Sad znate i kako!

Autori: Nebojša Vučković, Petar Perović 

PODELI
Autori su prijatelji koji su skupa napisali knjigu. Za pisanje je trebalo sedam godina, a za njeno nastajanje cio zivot. Već deset godina vodimo radionice samorazvoja u CG gradovima.

POSTAVI ODGOVOR