Dobro mi je rekao

Stao mi je auto. Tačnije, ja sam ga zaustavio ispred prodavnice i, kada sam hteo da pođem kući, on mrtav. Rikn’o akumulator.

Posle paljenja na kablove, bezuspešnih pokušaja da sam ustanovim gde je kvar, konsultovanja sa Googlom i forumima, nađem majstora u Lastvi Grbaljskoj.

Odem kod njega, ostavim auto da ga sredi, on mi se javi popodne, ja dođem predveče da vidim šta je bilo i da platim.

Kaže majstor… „Otišla ti je masa na alternatoru. Ko je sređivao alternator, nije ti dobro zategao maticu pa je varničila i vremenom spržila kontakt. Ja sam ti to sve lepo očistio, zategao i sad si miran.“

Ja… „Ok, koliko sam dužan?“

On, ladno… „50 evra.“

Ja, iznenađeno… „50 evra!? Za… ovo što ste rekli?!“

Majstor… „Drugi bi ti servisirali alternator. Pa bi menjali kablove. Pa bi ko zna šta još radili i uzeli ti mnogo više para i pitanje da li bi ti popravili. Ja imam godina i godina iskustva i znanja, i znao sam šta da tražim i šta da popravljam.“

Ja ne znam šta da kažem… (A zaista sam na brojnim forumima video da su se ljudi namučili sa servisiranjem baš kako je on opisao.)

On dodaje… „Misliš da bih ja imao sve ovo (pokazuje na zaista veliki i dobro opremljen servis oko sebe) da ne naplaćujem svoje znanje!?“

Ja zaključujem… „Dobro mi je rekao.“

Trebalo bi i ja da naplaćujem svoje znanje. Ne samo svoje vreme!


Објављено

у

од

Ознаке:

Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *