Mislim da je najbolji savet za mršavljenje koji sam ikada čuo: „Kada iz dosade poželite nešto da pojedete, vi uzmite i radite nešto drugo.“
Fizički rad, psihički odmor
Ništa ne smanjuje pritisak u glavi i ne utišava Zvocalo tako efikasno kao fizički rad. Težak fizički rad!
Proveo si nekoliko dana skoncentrisan na neki projekat, dumao si i danju i noću, gledao na stvari iz različitih uglova i perspektiva… I sada ti tutnji u ušima koliko ti je glava nabrekla od umora? Siđi u baštu, uzmi vile u ruke i prekopaj je!
Imaš nedoumice oko nečega, ili ti dosadni unutrašnji glas naslućuje nevolju, ili u neizvesnosti strahujes od negativnih vesti… Zasuci rukave i očisti kuću od plafona do poda!
Fizički rad je najbolji za psihički odmor.
Dva po dva, petsto dva!
Koliko puta do sad si se naoštrio da se dovedeš u formu, i koliko puta si se preforsirao pa danimao bolovao od upale mišića? A da ne pitam koliko puta si posle takve upale odustao od redovnog vežbanja…
Tako radi većina ljudi, ali to ne treba da ti bude izgovor. Kada već imaš želju i volju da poradiš na svom izgledu, formi i kondiciji, imaj i pamet pa kreni da radiš vežbe umereno!
Pre vežbanja se zagrevaj, posle vežbanja se isteži. I vežbaj odmereno – ako odavno nisi radio vežbe, uradi danas, sutra… radi cele nedelje po dva, tri skleka, zgiba, čučnja… Sledeće nedelje radi 3, 4, pa sledeće dodaj još, itd. Dva po dva, kroz godinu dana moći ćeš da uradiš petsto dva!
Hoću sve da znam
Kada je Dejan ovo izgovorio, zaparalo mi je uši. I tek posle nekoliko dana sam uspeo da razumem.
I ti si svakog dana sve stariji i stariji, a tehnologija je sve mlađa i mlađa. Već ne možeš sa sigurnošću da kažeš kako će izgledati društvo i komunikacije u budućih 10 godina, a kamo li kroz 20.
Jedini način da ideš u korak sa vremenom, tehnologijom i svojom decom (i unucima), jeste da ponavljaš sebi „hoću sve da znam!“ i da se zaista trudiš da naučiš da živiš i radiš sa svakim novim pronalaskom.
Moje saučešće
Ne postoje reči kojima se može izraziti uteha. Bol može nadjačati jedino sećanje na zajedničke trenutke.
Ako se prepustiš tugi, ona će te ušuškati samosažaljenjem i vremenom će pojesti sećanja na voljenu osobu.
Ako se otrgneš, razumećeš da je ništa ne može vratiti, ali da će živeti u tvom sećanju dok god si ti živ. Bol neće nestati (nikada), ali će te sećanje na lepe trenutke koje ste delili uvek oraspoložiti.